Je li ugradnja gel noktiju sport za vas?
Pridružite nam se u čitanju i saznajte.
Pročitajte kako mi je geliranje noktiju promijenilo način razmišljanja i otkrijte je li to sport za vas.
Uvijek sam imala lijepe nokte. Prirodne. Mogla sam ih “uzgojiti” da budu dugi koliko god bih u tom trenutku željela. Nisam ni pomišljala na “umjetne” gelirane nokte. Sjećam da sam, dok sam išla u srednju školu (a to je bilo davno!), svakih nekoliko dana mijenjala izgled noktiju. Šareni lakovi bili su must-have, a lakiranje je s vremenom dobilo status rituala. No, s vremenom, kako to već biva, srednja škola završi i… Nakon niza pokušaja i pogrešaka, dogodi se život.
Mene je odveo u pravcu u kojem nisam ni sanjala da ću otići. Završila sam u poslu u kojem nema šarenih noktiju i fancy robice. Wannabe dama se pretvorila u pravog malog tomboy-a. Nije mi žao. Život je nekako jednostavniji kad se za izlazak središ za 15 minuta. S tuširanjem. Zakoračila sam u svijet u kojem nokti nisu pucali. Samo zato što nikada nisu stigli narasti. Godine su prolazile, a ja sam bila sretna jer nisam morala brinuti bar oko noktiju. Ipak, nikada se nisam odrekla prozirnog laka. Mislila sam si “Ne mora se vidjeti, ja znam da je tu!”. Nekako u to vrijeme pojavili su se gel nokti. Nisam nešto previše o tome istraživala jer sam mislila da to nije za mene.
Nisam nešto previše o tome istraživala jer sam mislila da ugradnja noktiju nije sport za mene.
Jednom sam prilikom popustila pred znatiželjom i odvažila se. Na mojim ćevapima od prstiju, odjednom se pojavio elegantni french! Dužinu noktiju nisam mijenjala da ih ne uništim na poslu i mislim da se kozmetičarka koja mi ih je radila dobrano napatila da to izgleda onako kako je na kraju tretmana izgledalo. Lagala bih kad bih rekla da mi se nije svidjelo. Međutim, kad sam se vratila na posao, nije mi to bilo to. Nije mi bilo prirodno i imala sam osjećaj da se (nepotrebno) ističem. Prihvatila sam činjenicu da sam na ugradnju noktiju otišla tri puta: prvi, zadnji i nikad više. Shvatila sam da ću nokte opet imati tek kad odem u mirovinu.
Oooo, kako sam se samo prevarila!
Prije otprilike godinu dana, došao je dan kada sam trebala izgledati “sređeno”. Realno, to sam i htjela jer ništa osim toga ne bi imalo smisla. Pa ne možeš biti svadbena kuma sa drljavim noktima! I tako moji nokti opet završe pod brusilicom, pa pod gelom, pa pod lampom, pa opet brusilica… Moram priznati da sam bila pomalo izgubljena i nisam baš znala kad je vrijeme za koji postupak. Pa zar u svojoj 35-oj godini da učim nove redoslijede?!
Preživjela sam tretman, dobila svoje nove baby boomer nokte i, mogu vam reći da sam bila baš sretna i zadovoljna. Ne znam, valjda je ta činjenica da sam napravila nešto za sebe, po svom guštu, aktivirala hrpu serotonina u mozgu. Kući sam došla s, valjda, najvećim osmjehom na svijetu i svima pod nos gurala svoje nove nokte!
Da, bila sam naporna ljudima, ali to je valjda normalno kad na polovici života otkriješ da je ugradnja noktiju zapravo čudo.
Čudo koje je, svima osim meni, poznato odavno. Ali meni je bilo novo i bila sam si bitna. Svidio mi se taj osjećaj, ali vjerojatno nedovoljno jer sam došla do zaključka da “nemam ja vremena za to; to treba održavati i redovito ići na dopune, a meni se to ne da; na poslu bih mogla zapeti noktom za nešto i samo si stvoriti problem…”. Naredala sam dovoljnu količinu izgovora da ne odem ponovno pod brusilicu.
Sve do jednog dana u proljeće ove godine. Moja sister from another mother otvorila salon. Primarno za nokte, ali s vremenom će se tu naći još štošta zanimljivo. Logično, prije otvaranja, trebalo je nabaviti materijal. To stiglo gelova, to stiglo lakova! Naljepnica, folija i svakakvih čudesa za koja nisam znala da postoje. Kad sam vidjela te silne bočice i kutijice, znala sam što me čeka. Sad ću morati biti redovita na toj stolici koja mijenja živote. Tvrdoglava je, nema šanse da me pusti u svijet nesređenih noktiju! Među prvima sam sjela nasuprot njoj, toj marljivoj i upornoj ženi i izgovorila: “HOĆU GEL NOKTE!”
Pogledala me u čudu jer već jako dobro zna moje muke po noktima i slegnula ramenima pa prionula na posao. Normalno da mi je napravila jedne krasne nokte pa se opet hrpa serotonina probudila u mom mozgu! Ovog puta ne odustajem! Gelirani nokti postali su dio mog života. Jesam, još uvijek sam mali tomboy koji radi sve ono što velika većina mojih vršnjakinja ne radi, ali navikla sam na nokte. Ljudi oko mene su navikli da ih imam. Ne, ne pucaju. I ne, ne zapinjem s njima, a dugi su. Lijepi su. Većinom biram nude nijanse jer si zbog posla ne mogu priuštiti one lijepe šarene.
S vremena na vrijeme maknem nogu s kočnice i odaberem nešto neočekivano. Već sad se veselim godišnjem odmoru jer znam da ću si dati oduška.
Shvatila sam nakon toliko godina da mi uopće ne smeta što živim u muškom svijetu, sve dok ja u tom svijetu mogu biti žena. Zadnju rečenicu nisam sama smislila, posudila sam citat Marilyn Monroe koji mi se već godinama mota po glavi, ali tek je nedavno dobio svoj smisao. Eto, toliko su me promijenili gelovi, a uz njih i lakovi. Zbog crtanja po noktima moje se srce smije!
Zato, ako se još uvijek pitate je li ugradnja gel noktiju sport za vas, nadam se da ćete brzo shvatiti što propuštate i dogovoriti si termin. Možda će vam trebati koji dan prilagodbe, ali isplati se. Vaše obveze neće patiti: ni ručak, ni čišćenje, ni igra s djecom. Pa čak ni poslovi u vrtu. Izdržljivi su to nokti! I biti ćete mirne iduća 3-4 tjedna do idućeg termina i nadopune.
DAKLE, ŠTO SE ČEKA?
Ako vam se svidio ovaj tekst, podijelite ga na društvenim mrežama:
